Zašto većina AI alata neće preživjeti

AI, AI, AI.

Gdje god se okrenem, svuda oko mene se nalazi AI. I pomalo je postalo kaotično jer mora postojati AI rješenje za sve.

Jedan piše LinkedIn objave, drugi radi opise proizvoda, treći generira mailove, četvrti “automatizira prodaju”, peti analizira dokumente, šesti ti navodno mijenja život, firmu i mentalno zdravlje u 14 dana. Još samo fali AI alat koji ti kaže da je vrijeme da opereš suđe, ali vjerojatno i to već postoji, samo se zove nešto kao DishPilot.ai i ima pricing od 39 dolara mjesečno.

Nemam ništa protiv AI alata. Dapače, volim se pohvaliti kako sam koristio AI prije nego je ChatGPT izašao. AI je brutalna stvar ako znaš što radiš. Problem je što većina tih alata nije napravljena zato što je netko stvarno razumio problem korisnika, nego zato što je netko otvorio ChatGPT, dobio tri dobra odgovora i pomislio da može osmisliti cijeli koncept svog poslovanja uz dva, tri prompt.

Problem je što velik dio AI alata danas nisu proizvodi, nego čisti gimmick. Ma čak ni alati, nego kompletne firme. Imaju logo, landing page, dark mode, animirani gumb na kojemu piše Generate i onu klasičnu rečenicu Save 10 hours per week. Stari moj, koliko sam sati uštedio uz te alate, ne trebam doslovno ništa raditi jer sam trenutno na nekih -67 (six seveeeen) sati tjedno, ali opet moram raditi na hrpu projekta i čini mi se da radim više nego ikad.

Naravno, nitko ne kaže kojih 10 sati. Možda onih 10 sati koje si potrošio pokušavajući shvatiti zašto alat ne radi ono što piše da radi.

Najveći problem je što se AI tržište razvija toliko brzo da ono što danas izgleda kao startup, sutra izgleda kao opcija u ChatGPT-u.

Napraviš alat za PDF analizu, OpenAI doda bolju PDF analizu. Napraviš alat za mailove, Google to ubaci u Gmail. Napraviš alat za prezentacije, Microsoft ga ugura u PowerPoint. Napraviš alat za generiranje objava, Claude ti izbaci bolji tekst u tri prompta i još te usput ne gnjavi s onboardingom od 12 koraka.

I što onda ostaje?

Ako ti je cijeli proizvod jedna funkcija, nemaš proizvod. Imaš nešto što veliki igrači mogu pojesti za doručak, bez da su uopće jako gladni.

To ne znači da su svi AI alati glupost. Nisu. Neki su stvarno korisni. Ali korisni su oni koji ne prodaju “AI”, nego konkretan rezultat. Korisnika nije briga koristiš li AI, Excel, Python, magiju, tamjan ili malog od rođe koji zna te kompjutere. Korisnika zanima hoće li mu to uštedjeti vrijeme, donijeti novac, smanjiti kaos ili riješiti nešto što mu ide na živce svaki dan.

To je razlika između igračke i alata.

AI alat koji ti napiše generičku LinkedIn objavu o tome kako “uspjeh nije destinacija nego putovanje” je igračka. AI alat koji zna tvoj posao, tvoje kupce, tvoje proizvode, tvoje marže, tvoje kampanje, tvoje greške, tvoj stil i još ti izbaci nešto što stvarno možeš objaviti bez da zvučiš kao motivacijski kalendar iz 2008. godine, e to već ima smisla.

I tu će se tržište lomiti.

Većina AI alata danas je napravljena preplitko. Nema podataka. Nema integracije. Nema stvarnog workflowa. Nema dubine. Nema razloga zašto bi ga netko koristio šest mjeseci, a kamoli šest godina. Ima samo obećanje da će ti “povećati produktivnost”. To je super, ali isto mi je obećavao i svaki planer koji sam kupio u siječnju pa smo obojica znali kako će završiti do veljače.

Ljudi će možda platiti prvi mjesec jer su znatiželjni. Drugi mjesec jer su zaboravili otkazati pretplatu. Treći mjesec jer se uvjeravaju da će ga “sad stvarno početi koristiti”. A onda ide klasični rez. Kartica kaže dosta, korisnik kaže dosta, a founder napiše objavu na LinkedInu kako su “odlučili pivotirati prema enterprise segmentu”.

Naravno da jesu.

Najugroženiji su takozvani AI wrapperi. To su alati koji samo uzmu postojeći model, stave svoje sučelje preko njega i pokušaju naplatiti nešto što korisnik već može dobiti direktno u ChatGPT-u, Claudeu ili Geminiju. Neki će tu kratkoročno zaraditi. I neka zarade. Nije problem uzeti priliku dok postoji. Ali dugoročno, teško je braniti biznis koji se može kopirati za vikend, uz tri kave, jedan Vercel deploy i previše samopouzdanja.

Pravi AI proizvodi neće biti oni koji samo generiraju tekst, slike ili sažetke. Pravi AI proizvodi bit će oni koji su duboko ugrađeni u posao. Oni koji znaju kontekst. Oni koji imaju podatke koje drugi nemaju. Oni koji rješavaju dosadan, skup ili bolan problem. Oni koji postanu dio rutine korisnika, a ne još jedan tab koji je otvoren 17 dana i nitko ne zna zašto.

Najbolji AI alati vjerojatno neće ni izgledati kao AI alati. Bit će to normalan softver koji jednostavno radi pametnije. CRM koji sam kaže što treba napraviti s klijentom. ERP koji prepozna problem prije nego što ga netko skuži. Alat za nekretnine koji ne samo da pokaže novi oglas, nego odmah kaže agentu zašto je oglas zanimljiv, kome ga ponuditi, kolika je realna cijena i što treba provjeriti prije nego što nazove vlasnika. Marketing alat koji ne izbaci samo “10 catchy headlineova”, nego zna što prodaješ, kome prodaješ, po kojoj marži, s kojim budžetom i u kojem trenutku.

To je razlika.

Nije poanta da AI napravi nešto fora. Poanta je da napravi nešto korisno. Fora traje tri minute. Korisno ostaje. Zato onaj novi sales guy izgori za 2-3 mjeseca, a Brankica koja zna svakog svog kupca, kako im se djeca zovu, kad su im rođendani i što treba kome reći da prihvati njenu ponudu. I Brankica to dela 30 godina, bez ikakvog problema.

Svakoj firmi treba neka Brankica, a bome im trebaju i takvi alati.

I zato mislim da će se tržište brutalno očistiti. Trenutno smo još u fazi gdje svi sve testiraju. Firme žele reći da koriste AI jer zvuči moderno. Korisnici klikaju jer ih zanima. Founderi žele reći da grade AI jer zvuči kao dobra investicija za investitore. Investitori gledaju jer nitko ne želi propustiti “sljedeći veliki val”. Sve skupa izgleda kao sajam tehnologije, motivacijskog govorništva i malo grupne panike.

Ali kad se prašina slegne, ostat će jako jednostavna pitanja.

Koristi li netko taj alat svaki tjedan? Donosi li mu stvarnu vrijednost? Bi li mu falio da sutra nestane? Plaća li ga zato što mu treba ili zato što je zaboravio gdje se otkazuje pretplata? I, najvažnije od svega, zašto većina AI alata neće preživjeti?

Ako je odgovor loš, alat neće preživjeti.

Neće ga spasiti ni bolji logo, ni AI-powered badge, ni testimonial od osobe koja zvuči kao da je izmišljena u istom tom alatu. Tržište je na kraju uvijek dosta jednostavno. Ljudi plaćaju ono što im stvarno treba. Sve ostalo je lijepo dok traje hype.

AI neće nestati. To je bitno naglasiti. AI nije prolazna fora. AI će ući u gotovo svaki ozbiljan posao i softver. Ali to ne znači da će svaki AI alat postati velika firma. Isto kao što ni svaki web3 projekt nije promijenio financije, svaki NFT nije bio umjetnost, a svaki metaverse pitch nije bio budućnost. Neki su bili samo PowerPoint prezentacije s previše magle i premalo smisla.

Preživjet će oni koji imaju jasnu nišu, stvaran problem, vlastite podatke, dobru distribuciju i proizvod koji korisnik ne doživljava kao “još jedan alat”, nego kao nešto bez čega mu je posao stvarno teži. Sve ostalo će se lagano ugasiti, prodati, pivotirati ili postati još jedan zaboravljeni bookmark.

I zato većina AI alata neće preživjeti. Ne zato što je AI loš, nego zato što su mnogi proizvodi oko njega površni. Lako je danas napraviti nešto što izgleda kao AI startup. Teško je napraviti nešto što ljudi stvarno koriste, plaćaju i preporučuju.

A “powered by AI” više nije dovoljno. To je kao da restoran napiše “powered by užeglo ulje”. Super, ali kakva je hrana?